Temperature "uništavaju" rekorde, a gradovi su nespremni za ono što sledi: Toplotni talas hara Evropom, naučnici ga nazivaju neverovatnim i suludim
Zašto su naši gradovi i infrastruktura potpuno nespremni za ono što sledi?
Zapadna Evropa se trenutno suočava sa nezapamćenim ranim toplotnim talasima koji bi bili izuzetni čak i usred leta, a kamoli u proleće. U Velikoj Britaniji, temperature su u maju dostigle neverovatnih 35,1°C, što je za više od 2°C više od prethodnog majskog rekorda. U Francuskoj su stotine temperaturnih rekorda već oborene, dok se sa neuobičajeno vrelim prolećnim uslovima bore i Irska, Nemačka, Italija, Španija i Švajcarska.
Stručnjaci ovu situaciju opisuju kao "apsolutno neverovatnu" i "zapanjujuće suludu". Ali, zašto se ovo dešava i šta to znači za našu budućnost?
Šta je "toplotna kupola" i uloga klimatskih promena?
Neposredni uzrok ovih ekstremnih vrućina u Evropi je meteorološki fenomen poznat kao "toplotna kupola". Radi se o oblasti visokog pritiska koja se doslovno "zaglavila" iznad kontinenta, zarobljavajući topao vazduh ispod sebe.
Međutim, naučnici ne sumnjaju da su ove vrućine drastično pojačane ljudskim faktorom, odnosno klimatskim promenama izazvanim sagorevanjem uglja, nafte i gasa. Zapanjujući je podatak da se Evropa u poslednjih 30 godina zagreva za 0,56°C po deceniji, što je više nego dvostruko brže od globalnog proseka. Iako ovaj broj laicima možda ne zvuči veliko, u klimatskim terminima to predstavlja seizmičku promenu koja toplotne ekstreme čini znatno intenzivnijim.
Zašto se rekordi "uništavaju", a ne samo premašuju?
Kako naučnici iz godine u godinu prikupljaju klimatske podatke, postavljanje novih temperaturnih rekorda bi u stabilnoj klimi vremenom trebalo da postaje sve ređe. Logika je jednostavna: veća je šansa da vidite novi rekord nakon 10 godina merenja, nego nakon 100 godina.
Kada se rekord ipak obori nakon više od veka merenja, očekivali biste da bude premašen za desetinku stepena. Erih Fišer, profesor na Institutu za atmosferske i klimatske nauke u Cirihu, to objašnjava jednostavnom analogijom: "Ako neko obori svetski rekord u skoku u vis, očekujete da ga obori za jedan centimetar, a ne odjednom za 20 ili 30 centimetara".
Ipak, zbog veoma brzog zagrevanja, kada se danas dogodi isti vremenski fenomen kao recimo 1970-ih, on više nije samo neznatno topliji, već doslovno ruši i uništava prethodne rekorde margina koje su ogromne. Slična "potpuno apsurdna" pomeranja rekorda zabeležena su u martu širom zapadnog dela SAD-a, kao i u Indiji gde su temperature dostizale 45°C.
Da li su naši gradovi spremni za ovakvu budućnost?
Ovi toplotni talasi koji razbijaju rekorde dešavaju se u svetu koji je u proseku za 1,4°C topliji u odnosu na kraj 19. veka. Ukoliko se vlade širom sveta zadrže na trenutnim klimatskim politikama, globalno zagrevanje bi do kraja veka moglo dostići skoro 3°C.
To neminovno znači dalje obaranje rekorda i ogromne izazove za infrastrukturu. Naše zgrade i gradovi su jednostavno nespremni za ovakve uslove i klimu u kojoj trenutno živimo, a ovaj problem više nije rezervisan samo za letnje mesece.
Koje su specifične prognoze za rast temperature do 2100. godine?
Prema izvorima, specifične prognoze pokazuju da bi globalno zagrevanje moglo dostići skoro 3°C do kraja veka (odnosno do 2100. godine), ukoliko vlade širom sveta zadrže svoje trenutne klimatske politike.
Trenutno se ovi nezapamćeni toplotni talasi dešavaju u svetu koji je u proseku već za 1,4°C topliji u odnosu na kraj 19. veka, pre svega zbog ljudskih aktivnosti kao što je sagorevanje fosilnih goriva.
Stručnjaci naglašavaju sledeće posledice ovakvog rasta temperatura:
- Kontinuirano obaranje rekorda: Sve dok ne smanjimo globalne emisije ugljenika na nulu (net zero), planeta će nastaviti da se zagreva, a temperaturni rekordi će i dalje biti obarani.
- Ugrožena infrastruktura: Predviđeni rast temperatura predstavljaće veliki izazov, jer naše trenutne zgrade i infrastruktura apsolutno nisu pripremljene za ovakve ekstremne vrućine.