"Morao sam da se skinem go, a nisam skinuo šminku" Nakon 4 decenije glumac progovorio o ulozi Zvonceta u "Lepoti poroka"
Kako je Boro Stjepanović slučajnim susretom sa Živko Nikolić dobio kultnu ulogu Zvonceta u filmu Lepota poroka, zašto je bez straha prihvatio provokativan lik homoseksualca i kako danas, četiri decenije kasnije, gleda na film koji je obeležio jugoslovensku kinematografiju?
Legendarni glumac Boro Stjepanović dobio je ulogu Zvonceta u kultnom filmu "Lepota poroka" nakon slučajnog susreta sa rediteljem Živkom Nikolićem u Knez Mihailovoj sredinom osamdesetih.
Iako je uloga homoseksualca bila provokativna za to vreme, Stjepanović ju je prihvatio bez oklevanja, kreirajući jedan od najupečatljivijih likova jugoslovenske kinematografije na Adi Bojani.
Slučajni susret i Živkovo ustručavanje
Put do uloge Zvonceta započeo je neformalnim razgovorom na beogradskim ulicama.
Prema rečima samog Stjepanovića, on je sreo Živka Nikolića u Knez Mihailovoj ulici, kada mu je reditelj kratko rekao:
"Imam ulogu za tebe u novom filmu".
Stjepanović, koji je sa Nikolićem sarađivao na gotovo svim njegovim projektima, prihvatio je ponudu "na neviđeno", jer je reditelju neizmerno verovao.
Ipak, proces realizacije nije bio bez određenih komičnih prepreka.
Nikolić je danima odugovlačio sa pozivom za snimanje, uprkos tome što je rad na filmu već počeo.
Razlog je bio rediteljev strah da bi uloga mogla uvrediti glumca.
"Meni je nezgodno da te zovem, da ti kažem šta je to", govorio je Nikolić, na šta je Boro odgovorio:
"Kaži čoveče, šta god da je, nema problema da igram".
Kada je konačno saznao da je reč o liku homoseksualca, Stjepanović je sa oduševljenjem prihvatio izazov, ističući da "tu ima šta da se igra".
Transformacija na Adi Bojani
Uloga je zahtevala specifičnu vizuelnu transformaciju. Kostimografkinja Divna Jovanović osmislila je kostim sa crvenom košuljom, dok je za lice odlučeno da se zalepi par veštačkih trepavica, što je glumac opisao kao "najveću muku".
Boravak na setu na Adi Bojani doneo je i anegdote vezane za nudistički kamp gde se film snimao.
Stjepanović se priseća da je, zbog pravila naselja, morao da se kreće nag između seta i restorana, ali često bez skidanja scenske šminke.
"Tako sam i ja, kad završim snimanje... morao da se skinem go, a nisam još skinuo šminku. Svi su me gledali u čudu", navodi BBC na srpskom.
Četiri decenije "Lepote poroka"
Povodom obeležavanja 40 godina od premijere 2026. godine, film "Lepota poroka" je uvršten na listu 100 ostvarenja od velikog kulturnog značaja Jugoslovenske kinoteke, jer i danas, prema oceni stručnjaka, ostaje aktuelno delo koje preispituje kompleksne patrijarhalne vrednosti.
Ovaj značajan jubilej se simbolično poklapa sa dve decenije obnovljene nezavisnosti Crne Gore, dok ga je sam Boro Stjepanović dočekao na svoj 80. rođendan, uz konstataciju da film i dalje verno oslikava autentični crnogorski krš i mentalitet
Impresivna karijera i pedagoški rad
Boro Stjepanović je figura koja je duboko zadužila regionalnu kinematografiju i pozorište.
Sa karijerom dužom od pola veka, odigrao je preko stotinu filmskih i pozorišnih rola.
Njegova filozofija glume uvek je bila usmerena na kvalitet, a ne na kvantitet, ističući da je "bolje da vas ljudi pamte po maloj nego po lošoj ulozi".
Pored glume, Stjepanović je jedan od najznačajnijih pedagoga na ovim prostorima: Bio je suosnivač Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu i Fakulteta dramskih umetnosti na Cetinju. Autor je četiri stručne knjige o glumi koje su nastale iz njegovih dugogodišnjih beležaka. Predavao je na četiri regionalne akademije tokom četiri decenije profesorskog rada.
Privatni život: Porodica i seoska idila
Privatni život Bore Stjepanovića obeležila je stabilnost i tolerancija. U braku je sa suprugom Zoricom više od 40 godina, a kao ključ uspešnog suživota navodi međusobno poštovanje i odsustvo prigovaranja. Imaju sina Marka, koji je danas istaknuti urednik i novinar u Beogradu, i troje unučadi: Minu, Relju i Doru.
Iako je preživeo teške trenutke tokom rata u Sarajevu, uključujući prisilnu mobilizaciju i gubitak brata Duška, Stjepanović je zadržao kosmopolitski duh.
Danas, kao penzionisani profesor, uživa u seoskom životu u Crnoj Gori.
Zanimljivo je da je vozački ispit položio tek u 57. godini kako bi olakšao putovanja sa suprugom. Iako je u penziji, i dalje je aktivan, birajući uloge koje ga raduju.